Bobičasto voće uspjeha

Na uzgoj me je ponukao razgovor s ljudima koji su jagode uzgajali prije mene. Oko našega obiteljskog gospodarstva mnogo je vode, lijepa i nezagađena priroda. Znala sam da moja obitelj ima sve uvjete za proizvodnju jagoda. Bilo bi loše kazati da nisam zadovoljna postignutim. Nataša vidi budućnost i u uzgoju ostaloga bobičastog voća. To je, dodaje, vrlo profitabilno. Klima je u Gorskom kotaru takva da niste sigurni kako će završiti. Ove godine svi uzgajivači jagoda imaju štete od snijega početkom lipnja, kad ga se najmanje očekivalo. Suša je ovog ljeta bila iznimna, a svakodnevne kiše učinit da će berba, planirali za 15. kolovoza kasni kaže Nataša Kozlica. Jagode su u punom cvatu i daju plodove kojima za razvoj i sazrijevanje treba nekoliko iznimno toplih i sunčanih dana. Pogleda uprta u nebo, goranski proizvođači to željno iščekuju. Zato se i rijetki bave ovim poslom. Ulaganja su iznimno velika, ponajprije zbog visokih cijena sadnica,a ovaj je kraj još uvijek siromašan. Teško je u proizvodnji priuštiti si zaštitu protiv tuče, mraza, ptica i svega što je protrebno za normalan uzgoj. Kad te osnovne stvari izostaju, nema riječi o profitabilnoj proizvodnji napominje N. Kozlica. Osim jagoda, ove godine Nataša je, uz podrušku supruga i roditelja, krenula s pola hektara novih nasada ribiza. Većina ljudi u Gorskome kotaru, ali i stručnjaka Agronomskog fakulteta, slažu se da takve proizvodnje nema mnogo. Vrata za uzgoj bobičastog voća polako se otvaraju, jer sve to voće na naše tržište dolazi iz uvoza. Moramo biti svjesni činjenice da uvjeta za proizvodnju imamo, a nemamo većih plantaža borovnica, ribiza, kupina, osim u okolici Zagreba. Jagoda se donekle proizvodi, ali potrebe našega tržišta kudikamo su veće. Gospođa Kozlica, ujedno predsjednica Udruge uzgajivača bobičastog voća Gorskog kotara, napominje kako je posljednje vrijeme zamjetno zanimanje za uzgoj malina, s obzirom na to da ne zahtijevaju prevelika ulaganja. One su višegodišnja biljka koju treba obnavljati svakih 12 - 15 godina, dok je ulaganje u nasade jagoda znatno. Jagode se obnavljaju svake četiri godine, i to povećava cijenu uzgoja. Ne postoji problem proizvodnje, to je najmanje što tišti proizvođače. Problem su ulaganja, financije, krediti. Rijetko se tko upušta u taj posao zbog skupoće sadnica, a i rizika, jer sve se uzgaja pod vedrim nebom i teško je prognozirati što se može u konačnici dogoditi. S otkupom jagoda nikad nije bilo problema, osim što velike trgovačke kuće žele da se berba, kao i otkup, organiziraju u jednome danu, što u Gorskom kotaru nije moguće, s obzirom na to da jagoda u Delnicama ili Skradu, Fužinama, Begovu Razdolju, Sungeru, Liču ili Gerovu ne dozrijeva jednako zbog različite mikroklime i visinskih razlika. Zato je goranska jagoda, ali i ostalo voće, specifično. Šumsko voća i voće iz uzgoja u Gorskom kotaru uvelike se razlikuje, tvrdi gospođa Kozlica. Šumsko je voće prirodno, daje nam ga priroda, a uzgojeno je također vrhunske kvalitete, jer u našoj se sredini rabe prirodne supstancije za njegov rast i razvoj, a nema ni velikih zagađivača koji bi narušili prirodni sklad.

U posljednje se vrijeme gorskokotarski proizvođači hrane bolje povezuju s turizmom Primorja. Gospođa Kozlica ističe kako su navike ljudi drukčije te valja uložiti izniman napor i sredstva u promociju goranske jagode, koja nije poznata poput vrgoračke ili zagrebačke, te drugoga bobičastog voća. Zbog toga i organiziraju sajmove u Delnicama, Skradu i drugim goranskim mjestima. No ljudi o tom našem autohtnom voću, ali i ostalom voću iz goranskih vrtova, malo znaju.